[PDF](+44👁️) Télécharger Sveta Agneza zaštitnica kršćanske mladeži pdf

ISUSOVA ZARUČNI





'H.S'lO


MALA OMLADINSKA BIBLIOTEKA

L SERIJA: ŽIVOTOPISI SVETACA


SVETA AGNEZA

ZAŠTITNICA
KRŠĆANSKE MLADEŽI


SV. 6.


ZAGREB 1935.


NAKLADA KNJIŽARE »PREPOROD« (A. BUDIĆ) ILICA 11S









Dozvolom duhovne oblasti nadbiskupije zagrebačke
od 30. svibnja 1935. br. 3981.


1 iskara. Merkantile (Jutriša i Sedmak), Zagreb, Ilica 35


JUNAČKO DOBA RIMA

Prvi su vjekovi kršćanstva bili za Crkvu
Božju u rimskom carstvu veliko doba, do¬
ba, što je rodilo junake. Po primjeru bo¬
žanskoga Učitelja imala je i njegova
Crkva započeti život krvavim borbama i
progonima. Baš se u tim borbama imala
pokazati Božja snaga, koja nadvladava i
samu smrt.

U to je veliko doba živjela sv. Agneza.
Stupala je po svetom rimskom tlu kao iz¬
danak mučeničkog roda, i samo tabanima
doticala zemlju a duhom već boravila u
nebu. Uza nju su izrasli i ovi mučenici:
sv. Pankracij, sv. Sebastijan, sv. Emeren-
cija, i kako se već sve zovu ti veliki junaci
i junakinje, koji su se od mladosti sma¬
trali samo žrtvenim jaganjcima i bili
spremni da budu zaklani, čim to zatraži
Svevišnji, pa onda u nebeskom Jeruzalemu
i oni zapjevaju slavospjeve koji nemaju
svršetka. Da, to je bilo najveće doba Ri¬
ma, uistinu junačko doba.

Sveta Asneza


3






KRŠĆANSKA KUĆA

Kad je vladao car Dioklecijan, nalazila
se u milijunskom gradu Rimu odlična gra¬
đanska kuća. Izvana se činila ponešto za¬
puštena. Njezin je vlasnik bio bogat, to je
znao cijeli Rim, pa zato ljudi nikako nisu
mogli složiti tu toliku skromnost s tolikim
bogastvom. Stoga su držali, da je gospo¬
dar škrtica, i govorili su, da sigurno spre¬
ma silne novce negdje.

Uđimo u kuću ovoga odličnog građa¬
nina, patricija, da istražimo tajnu njegova
bogatstva. Najprije nas eto u predvorju.
Na pragu nas pozdravlja riječ »Salve«
(»Zdravo«), koja je napisana na podu od
mozaika. Jedan rob čuva tu stražu i pita
nas, što želimo. Mi se čudimo, jer rob nije
svezan ni namrgođen, kao obično u drugim
velikaškim rimskim kućama. Ne, on nam
se što više čini slobodnjakom. Zadovoljno,
ljubezno i prijazno vodi nas u prostoriju
za primanje, atrij.

Iz susjedne sobe ulazi domaćin sa svo¬
jom ženom i pozdravlja nas srdačno.
Oboje su odjeveni birano, ali jedno¬
stavno.


4


Domaćin nam sa svetim ponosom po¬
kazuje red svojih pređa: njihove voštane
maske vise ovdje u predvorju; ipak on ih
ne hvali radi junaštva u službi domovine.
Među njima je bilo crkvenih dostojan¬
stvenika, mnogo takih, koji su za vrijeme
progona u prošlih 150 godina prolili svoju
krv za Crkvu Kristovu.

Tajna se počela otkrivati. Ovdje se živi
u kršćanskoj jednostavnosti, u siromaštvu
duhom. Ovdje vlada krepost, koja se
žrtvuje da pomogne potrebnima, da uzve-
liča službu Božju.

Ovdje je jedna soba pretvorena u
crkvu, a u gornjem se spra tu nalaze sobe
za bolesnike i beskućnike.

BOGATA BAŠTINICA AGNEZA

Pravo je čudo, da u prošlim vjekovima
progona nije bila uništena loza ove pleme¬
nite patricijske porodice. Da, providnost
dobroga Boga bdjela je nad njom. Sada
su sve nade dobrih roditelja u Agnezi, nji¬
hovu jedinom djetetu. Njoj su i od po¬
bočne loze pripali mnogi veliki posjedi, i
tako je Agneza bila najbogatija baštinica


5






u Rimu. Danas je slavila svoj deseti ro¬
đendan. Bila je ona ljupka i lijepa, da bi
joj se u Rimu jedva moglo naći slične.
Odijevala se birano, ali nije nosila na¬
kita. Tu milu desetgodišnju djevojčicu nisu
resile ni kopče, ni prstenje, ni drago ka¬
menje.

Njezini su roditelji bili već prilično u
godinama, kad je Bog uslišao njihovu
srdačnu molitvu i položio im u kolijevku
dražesnu kćerku. Rodila se 291. godine
poslije Isusa. Sretna li dana!

Kršćanski su roditelji bili još sretniji
onda, kad je draga njihova mala postala
po svetom krštenju dijete Božje. Dobila je
lijepo ime Agneza, a to znači prema grč¬
kom »čista«, a u latinskom »janješce«.

Na rođendan jedinice sjećali su se do¬
bri roditelji, kako su kroz deset godina
Čuvali i njegovali ovo blago, koje im je
Bog povjerio, kako su svoje dijete odga¬
jali za Boga, kako su mu u netaknuto srce
sadili kršćanske kreposti. Kako je divnim
plodovima urodilo u Agnezi sjeme dobrih
nauka!


6


AGNEZA I EMERENCIJA

Iz spisa o mučenicima saznajemo, da
je Agneza imala drugaricu u igri, Emeren-
ciju. Ona se rodila na selu, i tamo valjda
proživjela prve godine djetinjstva. Agne-
zini su je roditelji doveli u Rim. U kući
bogatoga patricija imala je vršiti neke
male poslove i igrati se s njihovom jedi¬
nom kćerkom. Trebalo je, da s vremenom
i ona postane kršćanka.

Obje su drugarice bile sigurno često
nošene u nosiljkama u njihovu vilu na
Nomentanskoj cesti. Ondje su se mogle
veselo igrati u sjeni zelenila, u nasadima
ruža i ljiljana.

One su se loptale, a ugrijane se nakon
igre hladile kraj umjetnih vodoskoka. O
čemu li je razgovaralo to dvoje djece?
»Usta govore o onom, čega je puno srce«,
kaže poslovica. Agnezino je srce već od
najranijega djetinjstva bilo puno svete
ljubavi prema Bogu i plemenite ljubavi
prema bližnjemu. Njezino poput ljiljana
čisto srce težilo je za. tim, da svoj život
dade za dragoga Boga. Ne čudimo se da-


7






kle više svetim riječima, koje su izgova¬
rala ova draga djeca. »Kako si ti sretna,
draga Agnezo, što si već primila haljinu
nevinosti u svetom krštenju« govorila je
Emerencija, »kada će meni procvasti ta¬
kova sreća?« Podignuvši oči k nebu, na¬
stojala ju je Agneza utješiti: »Doći će i za
tebe vrijeme, draga Emerencija. No naj¬
više me veseli pomisao, da ćemo jednom
Vi nebeskom Jeruzalemu biti uvijek za¬
jedno. Kako ćemo tada biti blažene, kad
budemo u sjajnoj odjeći stupale za božan¬
skim Janjetom i zajedno sa svojom nebe¬
skom Majkom Marijom pjevali novu
pjesmu.«

Blago tebi Emerencija, što si našla tako
dobru gospodaricu, kojoj si smjela biti u
isti čas i drugarica i učenica. Kako li si
negdje ljubila svoju malu gospodaricu!
No nisi je ljubila samo ti. Svi, koji su je
poznavali, svi ukućani do posljednjeg ro¬
ba, voljeli su je i štovali. Sve je zanosila
milinom, no nije bila ohola radi toga, nego
je nastojala da od dana u dan raste u po¬
niznosti i u svim krepostima.

Već se kao dijete s dopuštenjem svojih


8


dragih roditelja zaručila s Isusom, zaruč¬
nikom duša.

AGNEZINO OBRAZOVANJE

Stari su Rimljani uzgajali djecu u tri¬
jeznosti, čistoći, stezi, pobožnosti, radi¬
nosti i domovinskoj ljubavi. U doba je
careva Rim doduše mnogo izgubio od do¬
broga starog duha, no možemo s pravom
pomišljati, da je u kršćanskoj kući Agne-
činih roditelja vladao još bolji duh nego
u poganskom Rimu.

Ovdje uistinu nalazimo duh Isusa Kri¬
sta, i u tom je duhu Agneza uzgajana od
prvoga časa. Pobožna ju je majka učila
moliti, pripovijedala joj o Bogu i hrabrim
mučenicima.

Od nje je naučila kućne poslove, presti
i tkati.

Ali je Agneza kao dijete uglednoga
patricija morala učiti i svjetovne nauke.
Obično je to ili kod kuće učio djecu rob,
ili su pohađala koju privatnu školu u prat¬
nji vjernoga roba ili ropkinje. Za Agnezu


9






Se kaže, da je učila u nekoj privatnoj ško¬
li. Tu se učilo čitati, pisati i računati. Tu¬
mačio se rimski zakon »dvanaest ploča« i
valjalo ga je naučiti napamet.

U druženju s poganskim učenicama
znala je Agneza mudro sačuvati tajnu svo¬
je vjere. Inače je bila prijazna i srdačna
prema svima, čim je sve privlačila.

SVIJET MAMI

Agneza je imala bogate rođake plemi¬
će, koji su je često zvali u goste. Kad je
mogla, nastojala je umaći takvim pozivi¬
ma. Ali katkada se morala odazvati radi
ljubavi i uljudnosti. Tada je išla redovito
u biranim, ali jednostavnim haljinama,
bez nakita. Agnezu su svagdje voljeli i
štovali. Samo je njezinim poganskim rođa¬
cima smetala ta njezina jednostavnost i
prigovarali su joj to. Isticali su joj draži i
ugodnosti svjetskih zabava. Hoće li se
Agneza moći oduprijeti dražima svijeta?

Mlada je Rimljanka bila nesamo oso¬
bito lijepa, već i vrlo mudra. Tako je znala
govoriti: »Kad je Bog za nas zemaljsku


10


djecu već ovaj svijet stvorio s toliko lje¬
pota i toliko radosti, što će istom prire¬
diti onima, koji su se iz ljubavi prema
njemu odrekli svjetskih užitaka. Kako li
će tek lijepo biti u domovini!« Rad bi se
dakle bila odrekla toga truna zemaljske
sreće.

Najradije je Agneza živjela osamljeno
i sakriveno u roditeljskoj kući i posveći¬
vala se djelima milosrđa. A poganski je
Rim dotle umirao od želje za užicima, što
nam pokazuje, kako je u ono doba bio
duboko pao duhovni i ćudoredni odgoj.

U godini 303. započe strašan progon
kršćana. Vjernici su se spremali na krvavo
mučeništvo. Agneza je gledala u duhu,
kako joj njezini pređi-mučenici s palma¬
ma i krunama domahuju iz nebeskoga Je¬
ruzalema. Kao da je pozivlju, da zgazi
svjetsku taštinu i što t jesni je se združi
s Kristom. Agneza je vjerovala, da je po¬
zvana, da bude kao žrtveno janješce za¬
klana za Svevišnjega. Čežnja je za muče-
ništvom u njoj dan na dan rasla. Ali dok
ne osvane zora vječnoga dana, htjela je,
da se na zemlji sva posveti Bogu.


11






POSVEĆENJE DJEVICA

Po rimskom su se zakonu mogle dje¬
vojke udati već od dvanaest godina. A i
Crkva je dopuštala, da se one u toj dobi
posvete po svetim zavjetima djevičanskom
staležu. No to se prvo posvećenje obav¬
ljalo tiho, a sveti su zavjeti vezali samo
na nekoliko godina.

Kad bi prošlo to doba kušnje i kad bi
Bogu posvećena djevojka ostala posto¬
jana, tada bi iz biskupovih ruku svečano
primila veo djevičanstva. Položila bi vječne
zavjete.

Ali kad bi Crkvi Kristovoj prijetila
opasnost, tada bi bila skraćena ta priprava
za svečano posvećenje, ili je uopće izo¬
stala. — Agneza je bila u dvanaestoj go¬
dini. Progon najstrašnije vrste bio je pred
vratima, u mnogim je dijelovima velikoga
rimskog carstva već i započeo. Nije dakle
čudo, da je čista djevica, koja se već
odavno zaručila s Janjetom, čeznula za tim,
da prije smrti bude svečano uvrštena u
broj djevičanskih duša. Ako je čeka palma
mučeništva, ona želi, da zaručniku svoje


n



Dvije kume prate Agnezu pred prijestolje
Kristova Namjesnika



























duše donese kao žrtvu i rascvali sjajni
ljiljan čistoće.

Ta je čežnja gorjela u Agnezinu srcu
još od najnježnijega djetinjstva. Iako pra¬
vo dijete, bila je zrelija no što je obično u
pjezinoj dobi, pa joj se zato mogla ispu¬
niti vruća želja sada na početku progona.

Sačuvali su nam se potanki izvještaji o
posvećenju djevica. — Sretni je dan osva¬
nuo. U rano jutro našla se Agneza sa svo¬
jim roditeljima, svojim kršćanskim prija¬
teljima i rođacima u katakombama. Slu¬
žila se sveta misa. Okrijepili su se anđeo¬
skom hranom. Zatim srdačno zahvaljivali.

Tada je došao veliki trenutak. Sjajno
svjetlo svijeća obasjavalo je oltar u pod¬
zemlju. Pred njim je bila biskupska sto¬
lica. Otac progonjenih kršćana sjedio je
sa pastirskim štapom u ruci, a njemu su
sa strane bili svećenici.

Iz tamne pozadine odjekne pobožni
napjev: »O kruno djeva, Isuse«. Pred
oltarom se pojavi skupina Bogu posveće¬
nih djevica u crnim haljinama s mnogo
nabora. One vode među sobom dvanaest-
godišnju Agnezu i njezine prijateljice,


14


koje su sve okićene skupocjenim sjajno-
bijelim nakitom kao nevjeste. Jedan sve¬
ćenik, u pratnji dvaju dijakona, vodi pred
Svetoga Oca zaručnice, koje sjaju od sre¬
će. Djevice obučene u crno okupljaju se
s obje strane oltara. Dvije kume prate
Agnezu pred stolicu Kristova namjesnika.
Brižni je otac kršćanstva pita: »Što želiš,
kćeri moja?« — Ona odgovara čvrstim
glasom: »Sveti Oče, ja živo želim, da pri¬
mim posvećeni veo djevičanstva. Obeća-
jem, da ću vjerno vršiti dužnosti, koje su
s tim u vezi.« Poslije Agneze polažu i nje¬
zine drugarice svoju molbu do nogu Sve¬
toga Oca.

Papa u kratkom govoru hvali s toplim
zanosom odlike Bogu posvećenog staleža.
Govori o sreći onih, koji već ovdje na ze¬
mlji provode život anđela, kojima će zato
biti nagrada na nebu, da idu za Jaganjcem,
kudgod On krene. Opomene ih, da u svo¬
jim srcima ne goje druge ljubavi, osim
plemenitu ljubav prema zaručniku svoje
duše.

Sveti Otac blagoslovi veo, kume obuku
njim Agnezu i stave joj mirisni cvjetni


15







vijenac za znak, da širi posvuda blagi mi¬
ris kreposti. Nato Agneza nakloni glavu,
tako da čelom dotiče oltar. To je znak, da
se želi sva žrtvovati Bogu. Njezine druga¬
rice urade kao i ona. Blagoslovom Svetoga
Oca svršila je svečanost. Sve je bilo go¬
tovo. Mlade zaručnice Božje klečale su
duboko zahvaljujući u podzemnoj crkvi,
a tada su pošle sa svojim milima, da kod
kuće u miru i tišini uživaju vjenčani dan.

AGNEZU PROSE

U cijelom su Rimu znali za Agnezino
bogatstvo, a svagdje se govorilo i o njezi¬
noj ljepoti. Tko će biti taj sretni mladić,
koji će se jedanput radovati njezinoj lju¬
bavi? To je pitanje veoma živo zanimalo
mlade rimske patricije.

Prokopij, sin gradskoga prefekta Sim-
fronija planu vatrenom ljubavi prema tri-
naestgodišnjoj Agnezi. Zanijela ga njezina
ljepota, njezino otmjeno vladanje, njezina
skromnost i čednost, njezino bajoslovno
bogatstvo. Ona je morala postati njego¬
vom stajalo ga što mu drago. Misao na
Agnezu mučila ga je dan i noć!


16


Prokopi ja osokoli položaj i ugled nje¬
gova oca. I on se usudi da u Agnezinih ro¬
ditelja zamoli za ruku njihove lijepe kćer¬
ke, ali bi odbijen.

Sada se obrati na samu posvećenu dje¬
vicu. Ona se upravo vratila iz škole, kad
joj je prišao Prokopij i priznao joj, da
je ljubi. Molio ju je, da postane njegovom
ženom, i obećavao joj sve, što može dati
velikaški svijet. Sa sobom je imao kutiju
punu dragoga kamenja, da je odabranici
svoga srca dade kao zaručni dar.

Tko da shvati strah nevinoga djeteta!
Kako se mogao smrtni čovjek usuditi, da
se postavi između nje i njezina božansko¬
ga Zaručnika! To je bila pogrda, drska
uvreda! »Idi od mene, ti hrano smrti.
Drugi je došao prije tebe, njemu pripada
sva moja ljubav. On je plemenitiji nego ti.
Bog je njegov otac, čista Djevica njegova
majka, anđeli mu služe. Sunce, mjesec i
zvijezde dive se njegovoj divoti i krasoti.
Njegova sila liječi bolesne i jača slabe.
Zaručena sam s njime dragocjenim prste¬
nom i okićena mirisnim cvjetnim vijen¬
cem. Desnicu mi je uresio skupocjenim


17




narukvicama, oko vrata mi stavio divnp
ogrlicu, uši mi ukrasio biserima. Zaogrnuo
me zlatom vezenim ogrtačem i obasuo me
sjajnim dijamantima. Obećao mi je ne¬
prolaznu nagradu. Kako bih ga mogla osta¬
viti?« Tako je govorila zaručnica Božja, a
on je stajao postiđen.

Ali Prokopij nije razumio taj tajan¬
stveni govor. Tko je to došao prije njega?
— U cijelom Rimu nema mladića, koji bi
bio plemenitijega roda i ugledniji od nje¬
ga. I on oboli od neobuzdane srdžbe,
divlje ljubomore i žestoke ljubavi.

Prefekt Simfronij pokuša da postigne,
što nije uspjelo njegovu sinu. Dade po¬
zvati preda se Agnezu. »Gledaj, moj sin
umire radi tebe«, reče joj žalosno. A tri-
naestgodišnja djevojka odgovori kratko i
dostojanstveno: »Zar smijem pogaziti
obećanje, koje me veže s mojim prvim
zaručnikom?« Oholi se čovjek rasrdi i
mišljaše na osvetu.

U ZATVORU

Počelo se istraživati. Trebalo je pro¬
naći zaručnika tvrdoglave patricij ke i uči¬


18


niti ga neopasnim. — Gospodar se tmina
podmuklo smijao; on će rado doći u pomoć.

Jedan njegov pomoćnik dojavi pre¬
fektu: »Agneza je kršćanka od mladosti;
Zaslijepljena je kojekakvim čarolijama, pa
zato kaže, da je Krist njezin zaručnik.«

Sjajno! Prefekt kuje osvetu. Ili će ta
tvrdoglavka postati ženom njegova sina,
ili će njemu, prefektu, pripasti Agnezin
imutak. I trinaestgodišnje djevojče bude
odvedeno u zatvor.

Kako li je bilo pri duši pobožnim rodi¬
teljima, kad su im tako strašno oteli nji¬
hovu jedinicu! Osjećali su svu težinu boli,
i usne su im vapile: »Gospodine, ako je
moguće, daj, da nas mimoiđe ova čaša, ali
nek bude, kako ti hoćeš.« Tada se opet
probudio u njima sveti ponos, kad su
pomislili, da su anđeli za njihovu ljubi¬
micu priredili palmu mučeništva. »Gospo¬
dine, neka bude, kako ti hoćeš, samo daj
snage nama siromašnim i rastuženim rodi¬
teljima, da možemo podnositi, što šalješ.«

A Agneza? — Doveli su je u zatvor.
Tu se s njom malo blaže postupalo zbog
položaja njezinih roditelja i zbog bogatih


19









darova. Bila joj je dodijeljena posebna
ćelija. Kao grana mučeničkog ro a »'
je ona u svome srcu. Jedno joj viđenje
dade nove snage. »Gle, vidim ono za om
sam tako dugo čeznula. Čvrsto držim ono.
čemu sam se nadala. Osjećam, ao
već sada u nebu sjedinjena s Bogom, ko¬
jega sam uvijek ljubila od svega ““* **'
ko je lijep, mnogo ljepši od svih anđela,
koji ga okružuju! Kako je sladak njegov
osmijeh, kako blage njegove oci. Okomio
izraz njegova lica! A gle tamo, ona blaga
Gospođa milosti puna, koja ga prati, naša
Kraljica i Gospodarica, kako mi prijazno
maše, da dođem k njoj. Evo me, evo me!
- Sada su otišli, ali će sutra doci opet Da,
sutra rano, i onda se više ne ćemo nikada
rastati.« To su čuli njezini rođaci, kad su
pohađali u zatvoru malu sveticu. Ništa je
zemaljsko nije više zanimalo.

PRED SUCEM SIMFRONIJEM

U određeni je sat morala Agneza stu¬
piti pred suca, a i njezini su roditelji bili
tu. Obećavanja, laskanja i prijetnje imale
su je sklonuti, da promijeni mišljenje, bve


20


je bilo uzalud. Tražilo se od zaručnice
Raspetoga, da žrtvuje bogovima. Ona je
odgovorila u svetom gnjevu: »Odbila sam
ženidbu s tvojim sinom, koji je plemenit,
bogat i otmjen mladić, samo da mogu
ostati vjerna Kristu, a sada tražiš od me¬
ne, da zapalim tamjan besmislenim idoli¬
ma? Ne, nikada!«

Prefekt dade donijeti mučila, ne bi li
se mlada djevojka zastražila, kad ih ugle¬
da. Ali ona reče: »Bog mi je dao da upo¬
znam istinu, pa će mi dati i milosti i sna¬
ge, da mogu trpjeti i umrijeti za svoje
uvjerenje.«

Nato joj prefekt predloži nešto novo:
»Ostat ćeš djevica, ako hoćeš da budeš
svećenicom božice Veste.*) — »Vestina sve¬
ćenica ne ću da budem«, odgovori Agneza,
»jer je ona puki idol od kamena i mjedi.«

»Ako oklijevaš da primiš ovo što ti

*) Svećenice božice Veste bile su za službu
božičinu izabrane još kao djeca, morale su ostati
neudate i čuvati svetu vatru. Rimljani su vestalkc
vrlo štovali, no kad bi se iznevjerile svojim sve¬
tim dužnostima, bile bi za kaznu žive zakopane.


21














nudim, dogodit će ti se nešto, čega se ti
vise plašiš nego smrti. Otet će ti se silom
djevičanstvo.« — Agneza odgovori mirno:
»Ne bojim se ničega, jer znam, da anđeo
Božji bdije kraj mene. On ne će dopustiti,
da bude povrijeđena moja nevinost.«

NAPASNIK

Agnezu ne prevari djetinje pouzdanje.
Čim sudac izreče osudu, koju je mogao
smisliti samo pakao, navijestiše trublje,
da je opsovala bogove. Odvedoše je u
podzemni zatvor. Tu su joj imali silom
uzeti nevinost.

Pravedni, dobri i milosrdni Bog nagra¬
di pouzdanje drage male Agneze i sam
zaštiti njezinu svetu čistoću. On čudesno
očuva njezinu nježnu i djevičansku stid-
ljivost. Nitko ne pokuša da joj se približi.
Nadzemaljsko je svijetlo sjalo s lica čiste
djevice i zaslijepilo svakoga, koji je htio
prekoračiti prag njezine ćelije.

Ipak se usudi pristupiti k njoj Proko-'
pij, mladić, kojega je zaslijepila strast.
Ali gle, srdžba ga Božja pogodi, i on se


22



Srdžba ga Božja pogodi, sruši se mrtav

























































sruši mrtav. Agneza je molila u svetom
zanosu. Nije ni opazila, da je mrtav.

No vani su čekali Prokopija. Zašto se ne
vraća? Što mu je učinila ta vještica? Nje¬
gov se prijatelj zabrinu za njega. e u
sobu. Na jednoj strani leži mrtav zločinac
na podu, na drugoj moli anđeo sjajući se
nadzemaljskom ljepotom, uzdignut nad
zemlju.

Prefektu dojave žalosnu vijest. Tko da
izrekne njegov bol! Napada nevino progo¬
njenu. Zar je vještica? Platit ce to. Uto
mu nešto sinu! Ako ona mqže svojim ča¬
rolijama dozvati smrt, to ima možda moći
i nad životom.

Prošnje i vapaji oca ganuše Agnezmo
srce. Ona zatraži, da svi odu. Kad osta
sama, klekne i poče se plačući moliti o
d U Vapila je k nebu, da mladić oživi, la¬
đa dođe anđeo Gospodnji, podiže je za¬
plakanu i utješi. O čuda! Tek što je po¬
digla ruke k Bogu, otvori mrtvac oci, istrči
napolje i posvjedoči pred svjetinom koja
je vani stajala: »Samo je jedan Bog. On je
gospodar neba i zemlje, on je Bog kršća¬
na. Bogove, kojima se mi klanjamo u hra-


24


movima, načinili su ljudi svojim rukama,
i oni nam ne mogu ništa pomoći.« Od to¬
ga je časa bio kršćanin.

A njegov otac, prefekt? Vidio je kako
se puk drži prijeteći. Imao je volju pustiti
Agnezu iz zatvora, ali ga je spriječila u
tom njegova kukavština.

OSUDA

Puk bijesni: »Smrt vještici! Dolje
s njom!« Prefekt se udalji, naredi svomu
zamjeniku Aspaziju, da umiri puk.

Ovaj dade dovesti svetu djevicu pred
svoje sudište. »Zašto nije u okovima?«
pita ljutito. »Njoj ih ne treba, ona sluša
dragovoljno i još je tako mlada«, odgo¬
vara krvnik. »Ali tvrdoglava je kao kakva
starica, smjesta joj sputaj ruke.« — Po¬
kušaše s najmanjim okovima. Agneza smi¬
ješeći se strese rukama, a okovi zazveke-
taše i padoše na zemlju — bili su preveliki.
Krvniku se smili pa se usudi reći: »Ovakva
bi djevojčica morala nositi drugačije na¬
rukvice!«

Sudac još jedanput pokuša skloniti
Agnezu, da se odrekne svoje vjere. »Žao


25









mi je tvoje mladosti, tvoga staleža, tvoga
odgoja. Želio bih da ti sačuvam život Po-
slušaj cara, žrtvuj bogovima!« - »Ne ko
risti, da me dalje kušate. Svoju odluku ne
mijenjam. Ja ljubim samo živoga Boga. -
Vječni Vladaru, otvori mi nebeska vrata.
Kriste, moja duša čezne za tobom, pozovi

me k sebi!« ,, , 11( i

Vidjelo se, da su svi ganuti. »Uzalud

trošim vrijeme«, reče sudac, »osuđujem je
na smrt u plamenu; ta optužena je kao
vještica.« - Bi podignuta lomača i u sr
dinu nje kolac. Uza nj čvrsto pnvezase

Agnezu.

Vatra je plamsala. U tom su prizoru
uživali izopačeni Rimljani. Agneza je pru¬
žala moleći ruke prema nebu i zazivala
anđeoskim glasom: »Tebi vapijem, o sve¬
mogući OČe, dostojni svakog klanjanja.
Po tvojem sam svetom Sinu umakla prijet¬
njama bezbolnoga tiranina i prošla neoka¬
ljanom nogom kroz blato gnje a i
da dolazim k tebi, ja čeznem za tobom.«

No na gorućoj lomači osta ona ne¬
taknuta, upravo kao i tri mladica u babi¬
lonskoj užarenoj peći. Plamen se razdijeli


26


i zahvati ljude uokolo. Agneza je među
njima lebdjela kao serafin. Kad je svršila
svoju molitvu, plamen se ugasio. »Slavim
te, Oče, Gospodina moga Isusa Krista, jer
se po Tvome Sinu ova vatra oko mene
ugasila! Gle, već vidim ono, za čim sam
čeznula, već držim ono, čemu sam se na¬
dala. Isusa sam potpuno predano ljubila
na zemlji, s njim sam združena u nebu.«

Bezbožni je tiranin vidio, da ga je po¬
bijedila nježna djevica, drhtao je pred
svjetinom, koja je žeđala krvi, pa odluči,
da se krvava igra dovrši pred njegovim
očima.

KRAJ

»Odrubite joj glavu!« To se imalo ovr-
šiti na tome mjestu. Agneza kličući diže
oči i srce k nebu. Klekne, prebaci vlastitom
rukom kosu preko glave i pruži zatiljak

krvniku. . ,

Tvrdi čovjek dršće pred slabom djevi¬
com i ne može da zamahne mačem. »Što
oklijevaš, požuri se, da me dovedeš Ono¬
mu, koga ljubi moja duša!«

Još je jedanput molila: »O Isuse, vječni
kralju, otvori širom vrata nebeska, zovni


27







k sebi dušu, koja čezne ^ tobom!«

Njezina je glava pala. Pred Bogom J
stajala duša, čista poput ljiljana, i primi a
krunu djevičanstva, palmu krvavoga mu-
čeništva, prihvatila pjesmu, koju mogu
pjevati samo oni, koji su sačuvali nevi¬
nost. Bilo je to 21. siječnja 303. godine.

A tijelo? Neka bogata rođakinja pre¬
krila je sveto mrtvo tijelo s j™P ocje *T
svilenim ogrtačem. Ta je r ° đak * n ^ ^
još čas prije poganka, no sada je posta
kršćankom. Ona je molila, da J o J a

dade mrtvo tijelo, pa ga je položila u
šiljku i dala odnijeti u kuću njezinih rodi¬
telja. U žalosnoj je povorci išla i ona
s jednom kršćanskom robinjom i Emeren-

Agnezini se roditelji nisu žalostili zbog
junačke smrti svoje jedinice. Radosno su
u svoju kuću primili sveto tijelo i spre-
mili ga za pogreb. Imala je biti pokopana
U grobnici ispod njihova ljetnikovca n
Nomentanskoj cesti.

Nad svodom Agnezina groba nalazio se
otvor prema vrtu ljetnikovca. Kroz taj je
otvor nekoliko dana iza Agnezine smrti


28


bacao netko teško kamenje. To kamenje
smrtno pogodi malu Emerenciju, dok je
molila na grobu svoje drugarice. Pokrštena
krštenjem krvi bi ona opet združena sa
svojom malom gospodaricom. U času nje¬
zine smrti nastade strašan potres sa sije¬
vanjem i grmljavinom, na što se zločinci
dadoše brzo u bijeg, a neki i padoše kao
žrtve te nepogode. Agnezini roditelji na¬
đoše mrtvo tijelo Emerencijino i pokopaše
ga kraj njezine male gospodarice.

UTJEŠNO VIĐENJE

Agnezini su roditelji, istina, bili sretni,
što im je draga kćerka u nebeskom Jeru¬
zalemu u redovima mučenika. Ali ipak su
osjećali tugu i bol rastanka. S mukom su
se rastajali od mjesta, gdje su počivah
zemni ostaci njihova dragog djeteta.

Često bi klečali na njezinu grobu, a bol
im i opet bio strašan i parao roditeljsko
srce. U postojanoj bi molitvi tražili umi¬
renje, olakšanje i utjehu.

Ali gle! Što vide na svetom mjestu. --
Zar nisu to djevice, na kojima trepte sjaj-
nozlatne haljine? Mnogo ih je! Ali tko je


29








ona? Nosi poput snijega bijelo janjesce.
Sva je obasjana, sveto preobražena. To je
Agneza, njihovo drago dijete. Milo i
srdačno pozdravlja ona dobre roditelje:
»Ne smijete više plakati nego radovati se.
Ta gledajte, kako sam ja sretna! Znajte,
ja sam združena s onim, kojega sam na
zemlji ljubila nadasve.« Žalosni su rodi¬
telji gledali onu sliku sa svetom nasladom
i blaženim zanosom. Odonda se vise nisu

žalostili. -i •

Sveto je veselje obuzelo i vjernike i

crkvene poglavare. Dan 28. siječnja pro¬
glasili su svetkovinom i nazvali ga »Svetko¬
vina prikazanja sv. Agneze«. Počeli su
izrađivati i kipove, koji su Agnezu prika¬
zivali, kako se ukazala dragim roditeljima:
s janješcem u ruci. Svi dobro poznajemo
tu milu sliku.

Otada su neprestano hodočastih na
grob male svetice i tražili njezinu zaštitu,
a ona je čudesno pomagala.

NOMENTANSKA BAZILIKA

Deset godina nakon Agnezine smrti
dopusti car Konstantni kršćanima, da smi-


30


ju otvoreno i slobodno ispovijedati svoju
vjeru. Ni u danima najkrvavijih progona
nisu vrata paklena mogla nadvladati Za¬
ručnice Kristove. Kršćanske su crkve ni¬
cale iz zemlje, koju je oplodila krv muče¬
nika.

I u vrtu se nomentanskoga ljetnikovca,
nad grobnicom svete Agneze, vide užur¬
bani radnici, zidari. Cvjetne su nasade u
perivoju žalosno opustošili. Navezli su
ciglu i mramor, podigli skele. Iz vrta niču
temelji nove kršćanske bazilike. Što znači
ta građevina?

Plemenita i mudra kćerka cara Kon-
stantina, Konstancija, gradi ovdje nad
grobom male svetice Agneze baziliku njoj
u čast.

Siromašna Konstancijo, kako si ti kao
carska kći bila vrijedna sažaljenja radi
one tvoje nelijepe, neugledne vanjštine, a
kako istom onda, kad si oboljela od ne¬
izlječive gube! Ali ne, ja te ne žalim, jer
tebe je samo zato pohodila teška bolest,
da Bog po tebi proslavi svoju čistu zaruč¬
nicu Agnezu. Što ti je ona rekla one noći,
ti bolesno carsko dijete? Sigurno si dobila


31






poticaj, mada još nisi bila krštena, za ono
noćno hodočašće, koje te vodilo k Agne-
zinu grobu i uljuljalo u slatki san. Ti si je
vidjela, nju, svoju nebesku prijateljicu, i
čula, kako ti govori blagim glasom: »Kon-
stancijo, budi ustrajna, vjeruj u Isusa Kri¬
sta i ozdravit ćeš!«

O čuda! Konstancija je bila zdrava!
Klicala je od radosti, i car, njezin otac
s njom, čitavo se carstvo veselilo. Grad
Rim se okitio i zapalio vatre. Konstancija
je iz zahvalnosti podigla divnu crkvu nad
Agnezinim grobom na Nomentanskoj
cesti.

U čitavom se kršćanstvu sve više širilo
štovanje Agneze. Sveti crkveni oci 4., 5. i
6. vijeka ne mogu da je dosta nahvale.

SVETKOVINA SVETE AGNEZE
U RIMU

U Rimu se kasnije sagradila još i druga
divna crkva svete Agneze na Navonskom
trgu, gdje je naša svetica bila mučena.

Na neobičan se način slavi svake go¬
dine 21. siječnja njezina svetkovina u no¬
mentanskoj bazilici, U čast mladoj muče¬


32


nici služi se pontifikalna sveta misa. Pot¬
kraj svete žrtve donesu u crkvu dva kao
snijeg bijela janješca, okićena ružičastim
vrpcama i mirisavim cvijećem. Svako ja-
nješce počiva u lijepo košarici, obloženoj
bijelom svilom. Obadva janješca polože
na oltar. Crkveni zbor pjeva svečano:
»S desne joj je strane stajalo janje, bjelje
od snijega.«

Svećenik moli nad janjadi, blagoslovi
ih i pošalje Svetom Ocu. I Papa ih blago¬
slovi; tada ih nose u samostan svete Ce-
cilije. Sestre ih redovnice strigu i prera¬
đuju njihovu vunu za pali je.

Palij je plašt, što ga nose preko rame¬
na u znak svoga dostojanstva pape, patri¬
jarhe i nadbiskupi, kad prikazuju svetu
misu.

ŠTOVANJE SVETE AGNEZE

Iako se životopis svete Agneze saču¬
vao najviše u pobožnim legendama, ipak
je ona već od najstarijih vremena uživala
vrlo veliko štovanje.

Ona se smatra zaštitnicom djevica i
djece. Osobito domove radnica rado stav-


33








ljaju pod njezinu zaštitu. Već odmah po¬
slije smrti svete djevice, raširila se nje¬
zina slava po čitavom kršćanstvu, preko
cijele Italije u Španiju, Francusku, Engle¬
sku, u čitavo veliko rimsko carstvo.

Knezovi, kardinali i pape davali su pri¬
loge, da se sačuva, obnovi i uredi nomen-
tanska bazilika. Nisu li tim pokazali, koli¬
ko štuju visoku zaštitnicu mladeži?

Papa Pijo IX. pripisivao je zagovoru
svete Agneze, što se čudesno spasio iz ži¬
votne opasnosti. Godine 1865. nalazio se
otac kršćana s velikom pratnjom u dvo¬
rani jednoga samostana blizu bazilike sve¬
te Agneze, da primi svečano poklonstvo.
Najedanput se zaljulja tlo, potporanj se
slomi. Sveti Otac sa svojim prijestoljem i
većina ljudi padoše u donji sprat. Sve ih
pokriše ruševine, prašina i kamenje. Prije¬
stolje se Svetoga Oca kod padanja okrenu
i stajaše poput zaštitnoga krova nad Kri¬
stovim Namjesnikom. Strah, trepet, užas!
Ali nitko ne izgubi života. Prve riječi
Pija IX. nakon ove sreće bijahu zahvala
Majci Božjoj bez grijeha začetoj i svetoj
djevici Agnezi. S crkvenoga se kora brzo


34


zaori pjesma: »Tebe Boga hvalimo«. —
Papa iz zahvalnosti za ovo čudesno spase¬
nje dade nomentansku baziliku divno
obnoviti i urediti je tako, kakva je i
danas.


Prevela s njemačkoga Zdenka Zanko


35













SADRŽAJ


Junačko doba Rima.3

Kršćanska kuća.4

Bogata baštinica Agneza.5

Agneza i Emerencija.7

Agnezino obrazovanje.9

Svijet mami.10

Posvećenje djevica.12

Agnezu prose.16

U zatvoru.18

Pred sucem Simfronijem.20

Napasnik.22

Osuda.25

Kraj.27

Utješno viđenje.29

Nomentanska bazilika.30

Svetkovina svete Agneze u Rimu . . 32

Štovanje svete Agneze.33


&




36












































Lire la suite

• Taille
  11.16 MB
• Nombre de pages
  15